Tisak, član Fortenova grupe i vlasnik mreže od oko 800 prodajnih mjesta, od srijede nudi kripto gotovinske bonove. Na kiosku se gotovinom kupuje unaprijed plaćeni bon, a QR kod s izdanog računa vodi na platformu ovlaštenu za pružanje kriptousluga, gdje se odabire željena kriptovaluta. Isti kanal radi i u suprotnom smjeru: kriptovaluta se na platformi zamjenjuje za eure, a gotovina se podiže na kiosku. Uz bitcoin i ethereum, u ponudi su XRP i solana. Tisak u priopćenju navodi da partner posjeduje MiCA licencu Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (Hanfa), ali ime partnera, visinu naknada i dnevne limite nije objavio.
Za zemlju u kojoj se sitni novac, novine, tramvajska karta i sendvič desetljećima rješavaju na istom pultu, to nije samo još jedna usluga u katalogu. To je trenutak u kojem kripto prestaje biti sadržaj na ekranu i dobiva blagajnu s roletom, cijenikom i djelatnikom koji radi od sedam ujutro. Hrvatska kripto scena dosad je imala novčanik, ali ne i blagajnu. Sada ima oboje, s tim da blagajna naplaćuje u gotovini.
Kako funkcionira kupnja, a kako isplata
Mehanika je namjerno pojednostavljena do razine kupnje bonova za mobitel. Kupac dođe na kiosk, kaže iznos, plati gotovinom i dobije račun s QR kodom. Skeniranjem koda otvara se platforma licenciranog pružatelja usluga, na kojoj se odabire kriptovaluta i iznos. Bon je unaprijed plaćen, što znači da je novac Tisak već naplatio, a kripto se dodjeljuje nakon registracije na platformi.
Isplata ide obrnutim redoslijedom. Korisnik na platformi odabere kriptovalutu koju želi zamijeniti za eure, dobije QR kod i pokaže ga djelatniku na kiosku, koji mu isplaćuje gotovinu. U priopćenju se taj dio opisuje s dvije rečenice i bez ijednog broja. Nema podatka o minimalnom ni maksimalnom iznosu, o naknadi koju uzima Tisak, o spreadu koji uzima platforma, ni o tome koliko identifikacijskih koraka kupac mora proći prije nego što prvi put dobije novac u ruke.
To nije sitnica. Kod gotovinskih kripto proizvoda naknada je obično glavni trošak, a ne cijena same kriptovalute. Kupac koji na kiosku plati 100 eura za bitcoin ne mora dobiti bitcoin vrijedan 100 eura. Razlika se skriva u spreadu, koji na sličnim modelima u svijetu zna biti osjetno veći nego na burzama. Dok Tisak ne objavi cijenik, jedina pouzdana informacija koju kupac ima jest iznos na računu i iznos koji vidi na platformi. Usporedba te dvije brojke jedina je prava provjera.
Osamsto kioska naspram deset trgovaca
Vrijednost ovog poteza leži u distribuciji, a ne u tehnologiji. Hrvatska po posjedovanju kriptoimovine stoji visoko: oko 15 posto korisnika interneta u dobi od 16 do 64 godine ima kripto, što je zemlju svrstalo na osmo mjesto u Europskoj uniji po prisutnosti kripta u svakodnevnom životu. Istodobno, mjesta na kojima se kriptom moglo nešto platiti ili u njega ući gotovinom mogla su se nabrojati na prste jedne ruke. Mape su bilježile desetak trgovaca i šačicu bankomata za kripto, uglavnom u Zagrebu i na obali.
Osam stotina kioska mijenja red veličine. Bankomat za bitcoin u pravilu stoji na jednom mjestu, u gradu koji ima dovoljno prometa da opravda investiciju. Kiosk stoji u malom gradu, u priobalnom selu, u zagrebačkoj četvrti bez poslovnice banke. Kripto time prestaje biti usluga za one koji znaju gdje tražiti i postaje usluga za one koji su slučajno prolazili. U svijetu filma to je razlika između specijalizirane trgovine na adresi koju znaju samo upućeni i blagajne na glavnom trgu. Prva ima bolju ponudu, druga ima promet.
Usporedba sa susjedstvom nameće se sama. Slovenija i Austrija također imaju guste mreže kioska, ali su kripto proizvodi u njima uglavnom ostali na razini pojedinačnih partnerstava i testnih programa. Ako Tisakov model zaživi, hrvatski kiosk postaje europski presedan: dokaz da se kripto ne širi kroz aplikacije, nego kroz postojeću maloprodajnu infrastrukturu koja već zna rukovati gotovinom, računima i QR kodovima.
Paradoks: kripto dolazi na mrežu koja se skuplja
Vrijeme objave ima gorkast okus. Tisak je u istom razdoblju najavio zatvaranje oko 200 kioska diljem zemlje, odustao od distribucije tiska i povećao cijene slanja paketa. Broj zaposlenih smanjio se u protekle četiri godine za oko tisuću ljudi. Iz Fortenova grupe poručuju da se mreža ciljano optimizira i da broj prodajnih mjesta svake godine varira, a izvor blizak grupaciji govori o mogućoj prodaji cijele tvrtke.
Tu je i povijesni luk koji se ne može ignorirati. Tisak je 2017. bio jedan od glavnih argumenata za Lex Agrokor, zakon kojim je država spašavala kompanije “prevelike da propadnu”. Devet godina kasnije ta ista mreža uvodi kripto bonove dok zatvara kioske. Tvrtka koja je bila prevelika da propadne danas je dovoljno mala da si priušti eksperiment s digitalnom imovinom i dovoljno ranjiva da mu treba prihod od svake moguće police.
Metafora se gotovo piše sama: brod koji lagano tone ugrađuje espresso aparat. Ili, u sportskom rječniku, klub koji je prodao trening kamp prodaje i prava na ime stadiona, a onda potpiše jednog sjajnog veznjaka. Kripto bon nije spašavanje Tiska. Ali je pokazatelj u kojem smjeru razmišlja uprava koja mora pronaći maržu na mreži koja se fizički smanjuje.
Pet domaćih dozvola i tiha konkurencija iz inozemstva
Regulatorni okvir je jasan i mlad. Od 1. srpnja 2026. kriptousluge u Hrvatskoj smiju pružati samo društva s dozvolom po Uredbi MiCA. U Hanfinom registru pet je domaćih imena: Bitblock, Digital Assets (koji posluje kao Bitcoin Store), Electrocoin, IN KAPITAL i White Tech. Electrocoin je prvi dobio odobrenje, u travnju, a Digital Assets početkom lipnja. Uz njih, Hanfi se prijavio i veći broj pružatelja iz drugih članica Unije koji posluju po europskoj putovnici, dok neke velike platforme, poput Binancea, na tom popisu nema.
Za korisnika kioska to znači konkretnu stvar: platforma iza QR koda mora biti licencirana, nadzirana i odgovorna Hanfi. Bon nije kreativna interpretacija propisa, nego distribucijski kanal za reguliranog pružatelja. To je dobra vijest, jer se kripto u Hrvatskoj godinama prodavao kroz kanale u kojima je jedina garancija bila dobra volja vlasnika obrta.
Ali upravo zato što je riječ o reguliranoj usluzi, nedostatak informacija o partneru i uvjetima postaje ozbiljnija primjedba. Pet licenciranih društava ima različite cjenike, različite minimume i različitu razinu korisničke podrške. Kupac koji na kiosku ne zna ime platforme ne može unaprijed usporediti ništa. U maloprodaji u kojoj se cijena jogurta zna prije blagajne, to je anomalija.
Gotovina se vraća kroz glavni ulaz
Hrvatski odnos prema gotovini nije folklor, nego infrastruktura. Kartični promet raste, beskontaktna plaćanja čine gotovo 80 posto svih kartičnih transakcija, ali gotovina ostaje sredstvo kojim se plaća ono što se ne želi ostaviti na računu, od jutarnje kave do majstora koji dolazi u subotu. Kripto bonovi ulaze točno u tu pukotinu: u naviku da se vrijednost kupuje u papiru i nosi u džepu.
Zakon tu naviku ipak omeđuje. Hrvatska zabranjuje gotovinsko plaćanje od 10.000 eura i više, u jednoj ili u više očito povezanih transakcija, a transakcije na tom pragu podliježu prijavi Uredu za sprječavanje pranja novca. Model s kioskom dodatno otvara pitanje strukturiranja: niz manjih gotovinskih kupnji ispod praga, raspoređenih na više kioska i više osoba, klasičan je obrazac koji nadzorna tijela traže. Platforma iza QR koda ima obvezu identifikacije korisnika, ali gotovinska noga transakcije ostaje na kiosku, gdje djelatnik ne pita odakle novac dolazi.
To ne znači da je usluga sumnjiva. Znači da je učinkovita: svaki kanal koji kripto čini likvidnijim istovremeno ga čini privlačnijim i za one koji peru novac i za one koji su prevarom ostali bez ušteđevine. Hrvatska je ove godine zabilježila niz slučajeva u kojima su žrtve lažnih platformi ostajale bez desetaka tisuća eura, a upravo je nemogućnost brze konverzije u gotovinu često bila jedina prepreka većoj šteti. Kiosk tu prepreku uklanja za sve, uključujući one koji je ne bi trebali imati.
Porez koji mnogi zaborave
Kupnja kripta na kiosku nije porezno neutralna radnja. Kapitalna dobit od prodaje kriptoimovine oporezuje se po stopi od 12 posto, ali samo ako je prodaja izvršena unutar dvije godine od nabave. Nakon dvije godine držanja dobit je oslobođena poreza, dok zamjena jedne kriptovalute za drugu nije oporeziva, kao ni samo posjedovanje. Prodaja za eure na kiosku je oporezivi događaj i, ovisno o okolnostima, ulazi u godišnju prijavu kroz obrazac JOPPD.
U praksi to znači da će dio korisnika prvi put imati dokumentirani trag o prodaji, i to u trenutku kada podiže gotovinu na blagajni. Za nekoga tko je bitcoin kupio 2021. i zaboravio na njega, to je dobra vijest: dvije godine su prošle, poreza nema. Za nekoga tko je kupio prošlog proljeća i sada prodaje da bi platio račun, to je obveza koju kiosk neće spomenuti. Bon se prodaje s naslovom “jednostavno, brzo i blizu”, a porezna pravila nisu ni jednostavna ni blizu.
Konkurencija nije bankomat, nego kartica
Pravi konkurent kiosku nije bankomat za kripto, nego kartica. Bitcoin Store, jedan od pet domaćih licenciranih pružatelja, nudi Visa debitnu karticu povezanu s novčanikom: fizička kartica stoji 9,99 eura uz dostavu, održavanje jedan euro mjesečno, podržano je više od 150 kriptovaluta, a konverzija se događa u trenutku plaćanja. Electrocoin omogućuje plaćanje računa kriptom i kupnju gotovinom u poslovnicama, a sve više webshopova prima kripto kao opciju uz standardne načine plaćanja.
Kiosk u toj konkurenciji ne pobjeđuje cijenom ni tehnologijom. Pobjeđuje pristupom. Ne treba mu aplikacija, ne treba mu računalo, ne treba mu IBAN, ne treba mu strpljenje za verifikaciju. Treba mu pet eura u džepu i kiosk na uglu. To je ista logika po kojoj su bonovi za mobitel preživjeli e-trgovinu: nisu bili napredniji, bili su dostupniji. U zemlji s 800 kioska i jednim bankomatom na svakih sto tisuća ljudi, dostupnost je najjača valuta.
Što treba pratiti u sljedećih nekoliko mjeseci
Prvo, ime partnera. Priopćenje ga ne navodi, a pet licenciranih društava nisu isto. Drugo, cijenik. Bez objavljenog spreada i naknada, korisnik ne može znati koliko plaća za pogodnost. Treće, limiti i pravila identifikacije: dokle se može kupovati bez registracije i što se traži pri isplati. Četvrto, sudbina same mreže. Ako Tisak ode u prodaju, nova usluga može ostati, a može i nestati zajedno s kioscima u kojima je rođena.
Peto, i najzanimljivije: hoće li se model preslikati. Ako se pokaže da Hrvati doista žele kupovati bitcoin uz jutarnje novine, onda je pitanje trenutka kada će istu policu uvesti mreže u Sloveniji, Srbiji ili Austriji. Kripto je dosad u Europi osvajao prostore odozgo, kroz aplikacije, burze i regulatore. U Hrvatskoj je ušao odozdo, kroz kiosk, uz račun i QR kod. Ponekad revolucija ne izgleda kao pad Berlinskog zida, nego kao red ispred trafike u sedam ujutro.
Tržišni kontekst (21. listopada 2026., 10:00 UTC)
- Bitcoin (BTC): 83.343 USD (+2,37% u 24 h), tržišna kapitalizacija 1,68 bilijuna USD, dnevni volumen 27,96 milijardi USD
- Ethereum (ETH): 2.454,03 USD (+3,02%), tržišna kapitalizacija 299,8 milijardi USD, dnevni volumen 12,78 milijardi USD
- XRP: 1,36 USD (+4,88%), tržišna kapitalizacija 85,6 milijardi USD
- Solana (SOL): 106,57 USD (+2,55%), tržišna kapitalizacija 62,8 milijardi USD
- Ukupna tržišna kapitalizacija: 2,81 bilijun USD · 24 h volumen: 82,9 milijardi USD
- Dominacija: BTC 59,57% · ETH 10,67%
Napomena: podaci o cijenama preuzeti su s CoinGecka u trenutku objave i mijenjaju se tijekom dana. Tekst nije investicijski savjet. Kupnja kriptoimovine nosi rizik gubitka cijelog uloženog iznosa, a gotovinski bonovi uz naknade i spread mogu dodatno smanjiti stvarnu vrijednost uloženog novca.